Osnove biciklističkog treninga

KAD OD ŠUME NE VIDIMO STABLA…
ŠTO SE MORA, NIJE TEŠKO

Osnove biciklističkog treninga – I. dio

Svaki ozbiljniji rekreativac ili profesionalni biciklist zna da je kvalitetno planiran trening od ključne važnosti za postizanje rezultata. Trenirati nije lako, kao ni osmisliti pravilan oblik treninga, koji bi bio funkcionalan i doveo nas do željenih rezultata. U tu svrhu potrebno je poznavati elementarne pojmove kao i spoznati samu bit treninga.

Što je trening?

Trening je strukturiran oblik vježbanja koji ima svoj cilj. Svrha treninga je da se, kroz uravnoteženost između intenzivnog napora i odmora, tijelo dovede u stanje kontinuiranog napretka. Vremenom se povećavaju sposobnost vožnje, snaga i izdržljivost. Treningom se povećava sposobnost iskorištavanja kisika, jača se srčani mišić, izgrađuju se skeletni mišići, a temelji se na sposobnosti prilagodbe. Namjernim izazivanjem preopterećenja, potrošena tkiva i oštećena mišićna vlakna se pregrađuju i ponovno izgrađuju kako bi bila snažnija i otpornija. Tako se tijelo prilagođava na nove napore.

Što se događa kada treniramo?

Promjene koje se događaju očituju se prije svega u promjeni fizičke kondicije. Događaju se i određene fiziološke promjene (od kojih su mnoge osobito vidljive u kasnijim godinama života), a ovo su samo neke od njih:

-Smanjuje se srčani puls u stanju mirovanja

– Povećava se maksimalna potrošnja kisika koju mišići mogu iskoristiti (VO2 max)

– Povećava se volumen krvi

– Snižava se krvni tlak

– Smanjuje se razina kolesterola kao i udio masti u tijelu

– Povećava se iskoristivost masti i štednja glikogena

– Poboljšava se iskoristivost mišićnih vlakana

– Usporava se opadanje mišićne mase u kasnijoj dobi

– Odgađa se usporavanje metabolizma

– Povećavaju se snaga, brzina i izdržljivost


Tri elementa treninga

Svakim treningom organizam proživljava određeni stres koji je neophodan za postizanje tjelesnih promjena. Učinak samoga stresa može se mjeriti pomoću tri elementa treninga.

1. Učestalost je najvažniji element treninga. Postoje različite teorije o tome koliko često bi trebalo prakticirati trening, no jedna stvar je sigurna. U početnom dijelu sezone treninzi bi trebali biti učestaliji. Kasnije, kako se bliži cilj zbog kojega treniramo, učestalost bi trebalo smanjiti kako bi se dobilo što više vremena za oporavak.

2. Trajanje treninga bi se trebalo razlikovati od dana do dana. Ponekad je potrebno dulje trenirati, kako bi se povećala izdržljivost, a ponekad bi treninzi trebali biti kraći. S vremenom, kako se približavamo cilju treninga, potrebno je povećavati duljinu u kombinaciji s intenzitetom, kako bi se postigli najbolji mogući rezultati.

3. Intenzitet nije lako odrediti ali je od ključne važnosti, kako bi se pratio napredak treninga. Ako je intenzitet treninga prelagan, organizam neće biti dovoljno opterećen da bi došlo do napretka. S druge strane, ako je intenzitet treninga prejak, vremenom će doći do pretreniranosti i pada sposobnosti.

Od sva tri elementa treninga, najvažnije i najteže je dozirati upravo intenzitet. Mnogim biciklistima se događa da, u periodu kad trebaju voziti lagano, voze preintenzivno, i to samo zato jer mogu, a u periodu kad treba dati svoj maksimum nisu više sposobni za to jer su preumorni od prijašnjeg napora.

Kao dodatnu motivaciju za postizanje maksimuma na treningu, koju je često puta teško postići, mogu poslužiti vožnja po teškom terenu ili uzbrdici. Vožnjom po brdima razvijaju se snaga i iskustvo u doziranju opterećenja, te na taj način biciklist bolje upoznaje svoje tijelo. Kao izvrsna motivacija može poslužiti i trening sa snažnijim vozačima.

Ako se javlja problem obuzdavanja onda kad treba voziti lagano, dobro je poslužiti se trikovima poput vožnje na sporijem i težem biciklu, korištenjem lošije opreme ili jednostavno otići na grupnu vožnju sa slabijim biciklistima.


Glavne značajke treninga

Kako bi trening bio smislen i uspješan, važno je da bude redovit, specifičan, individualno prilagođen i periodičan. Specifičnost je bitna zbog prilagodbe organizma različitim vrstama opterećenja. Npr. ako su vožnje kratke i intenzivne, postiže se veća brzina. Ako su vožnje duge i lagane, postiže se izdržljivost, ali se gubi sposobnost održavanja brzine. Kombinacija je mnogo, a sve to ovisi upravo o cilju treninga.

Kako je svaki pojedinac različit, njegov organizam različito reagira na određene tipove treninga. Stoga je bitno individualno prilagoditi trening. Usmjeravanjem na prirođene sposobnosti i njihovim razvijanjem, te istovremenim uklanjanjem nekih individualnih nedostataka postiže se iskorištavanje punog potencijala. Sve je to skup različitih genetskih, psiholoških, pa i socioloških faktora. Ako je nekome trening bio lagan, nekome drugome taj isti trening može biti zahtjevan i težak. Sve je relativno.

Podjela treninga na dijelove kroz sezonu zove se periodizacija. Obično se kao cjelina uzima vremensko razdoblje od godine dana.

Ono se sastoji od baze, koja se razvija dugim zimskim vožnjama i služi osnovnoj pripremi organizma za nadolazeću sezonu. Zatim od dijelova u godini u kojima se prakticira specifičan oblik treninga, ovisno o cilju koji se želi postići i koji služi kao priprema za natjecateljski dio sezone. Potom slijedi natjecateljski period, u kojemu se u konačnici pokažu svi napori i kvaliteta treninga u koji smo uložili svoj trud i vrijeme tijekom čitave faze pripremnog razdoblja.

I zadnja, ali ne i najmanje bitna stavka, je faza odmora. Tijelo se u tome periodu oporavlja od napora i obnavlja svoje kapacitete za iduću sezonu.

 

Osnove uspješnog treninga

1. Umjerenost. Važno je imati na umu da tijelo nije stroji da ima svoje granice izdržljivosti koje nije dobro prijeći. Umjesto forsiranja, pravilno je trenirati unutar vlastitih mogućnosti. Kad trebate voziti lagano, neka to zaista bude lagano, a kad treba „zapeti“, dajte sve od sebe. Često puta dolazi do zablude da se samo jakim treninzima postiže najbolji uspjeh, no činjenica je da se nikakvom našom voljom ne može ubrzati razvoj prirodnih procesa unutar mišića i stanica. Organizmu je potrebno omogućiti vrijeme za adekvatan odmor, a količinu stresa postupno i odmjereno povećavati.

2. Redovitost. Kondicija je nešto što se vremenom i dosljednošću izgrađuje, no isto tako i opada, ukoliko se ne trenira redovito. Naše tijelo voli rutinu. Ne morate trenirati uvijek jednako, ali bitno je ne zanemariti plan. Redovitost je usko povezana s umjerenošću. Ako smo pretjerali s treningom, dolazi do pojave slabosti, iscrpljenosti i lošim općim psihofizičkim stanjem, zbog čega se često propuštaju zadani treninzi.

3. Odmor. Svaki ozbiljniji biciklist je svjestan toga da se napredak ne očituje u fazi rada, nego upravo u fazi odmora. To je vrijeme u kojemu se organizam prilagođava pretrpljenome stresu i priprema na nova opterećenja. Kako se povećava opseg i intenzitet treninga, potrebno je povećati i razdoblje odmora. Dovoljna količina sna i pravilna prehrana dat će svoj veliki doprinos izgradnji i spremnosti za nadolazeće napore.

4. Planiranje. Jednom kad pronađete idealan plan treninga u kojemu dobro napredujete i pritom se dobro osjećate, držite se strogo toga plana i ne odustajte od njega. Podsjetimo se, svatko od nas je individua kojoj odgovaraju različite vrste treninga. Nemojte preko noći odustati od svog plana samo zato što vaš kolega kaže kako njegov trening odlično napreduje. Za njega je odličan, za nekoga drugog možda samo prosječan ili čak kontraproduktivan.

5. Samostalan trening. Vožnja u grupi ima svojih prednosti, poput poboljšanja tehnike ili vještine koju zahtjeva grupna vožnja, što je iznimno važno na utrkama. Ipak, problem se javlja u danima kad tempo grupe ne odgovara vašim trenutnim naporima. Grupa ima mnogo izraženiji tempo, a vi možda baš danas trebate odvesti laganu vožnju, ili obrnuto. Stoga je, u pravilu, samostalan trening najbolji način za individualnu izgradnju.

6. Prioriteti. Planirajte trening prema vremenu u kojemu očekujete ostvariti svoj cilj. Vrhunac treninga treba tempirati tako da se najviša razina forme očituje na dan samog događaja za koji se pripremate. Ako imate nekoliko različitih događaja u različitom vremenskom razdoblju, trening tempirajte tako da budete najspremniji za događaj koji vam je najvažniji, dok ovi ostali mogu također poslužiti kao svojevrsni trening ili pokazatelj koliko ste u međuvremenu napredovali.

7. Slabosti. Neki vozači su izvrsni na duge staze, zbog odlične izdržljivosti, a neki pak briljiraju na usponima i takvi sigurno mnogo vremena provode u brdima. Ako želite poraditi na svojim slabim točkama i popraviti tehnike u kojima ste manje uspješni, potrebno se posebno usmjeriti upravo na one dijelove u kojima ste slabiji. Ako je vaš nedostatak uspon, nemojte ga izbjegavati. Opremite se voljom i motivacijom i-pobijedite brdo.

8. Samopouzdanje. Psihološka priprema i „trening uma“ jednako su važni, ako ne i važniji od same fizičke pripreme. Tijelo, ako je dovoljno utrenirano, može učiniti sve što mu kažete (u vlastitim okvirima, naravno). Često se vozači susreću sa strahom od neizvjesnosti ili potencijalnog neuspjeha. Važno je imati na umu da možete onoliko koliko ste se potrudili da možete, a nedostatak samopouzdanja i strah su u stanju uništiti sve ono što ste pripremali proteklih mjeseci ili čitave godine. Napunite se ugljikohidratima i krenite u nove pobjede.

9. Osluškivanje svoga tijela. Poznata je ona izreka „danas nije moj dan“. Ponekad se dogodi da se baš na dan kad treba odraditi intenzivan trening biciklist osjeća loše ili jednostavno nije motiviran odraditi takav trening. U takvom slučaju je bolje preskočiti taj dan, nego odraditi samo zato što se „mora“. Takvom praksom se riskira pojava dugoročne demoralizacije i vožnja s vremenom više ne predstavlja zadovoljstvo, već psihički napor. U krajnjem slučaju može se javiti i osjećaj pretreniranosti. Stoga je manja šteta propustiti jedan ili dva treninga, nego se preforsirati do te mjere da je naposljetku potrebno napraviti dulju pauzu, čime se dovodi u pitanje uspjeh čitave sezone. Opustite se uz svoju omiljenu seriju. Sutra je novi dan.

10. Cilj. Kako je već ranije spomenuto, uspjeh svakog cilja ovisi o uspjehu treninga. Konačan cilj određuje koliko jako ćete se truditi kao i koliko ste motivirani na svome putu. Jedite dovoljno, jedite kvalitetno, jedite raznoliko i odmjereno. Pripazite na omjer ugljikohidrata, masti i proteina. Odmarajte, spavajte. Sagledajte svoje dosadašnje prednosti i nedostatke i ne izbjegavajte ih, nego se uhvatite ukoštac s njima i izgradite se bolji nego ikad. Upotpunite svoje treninge vježbama u teretani. Recite sebi da vi to možete i da ništa nije nemoguće. Pobijedite sami sebe i uživajte u onome što najviše volite.

 

 

 

Autor: 3sporta / Dina Tuzlić

Osnove biciklističkog treninga – II. dio

Već smo naučili da je trening strukturiran oblik vježbanja koji ima svoj krajnji cilj. Kako bismo što bolje razumjeli što se događa u našem tijelu kad treniramo, kako trening utječe na organizam i samim time uspješno odredili strukturu treninga prema individualnim potrebama, bitno je poznavati vrste biciklističkih treninga, osnovne natjecateljske sposobnosti, kao i načine treninga.

Vrste biciklističkih treninga:

1. Distanca

Duga vožnja (minimalno dva sata), koja se odvija umjerenim tempom. Cilj je postizanje izdržljivosti i izgradnje za specifične biciklističke treninge. Ovakvom se vrstom treninga utječe na metabolizam masti, te dolazi do smanjenja udjela masnog tkiva. Razina opterećenja je aerobna, a puls se održava u rasponu 65-85% od maksimuma.

2. Efikasnost okretanja pedala

Usko je vezana uz trening brzine. Visoka utreniranost mišića omogućava okretanje pedala velikom brzinom, a rezultira sposobnošću postizanja velike snage. Efikasnost se najbolje postiže naizmjeničnim treningom jedne, pa druge noge. Prednosti vožnje visokim okretajima su veća konačna snaga, manje opterećenje mišića, tetiva i zglobova.


3. Fartlek

Vrsta treninga s puno promjena intenziteta, no bez unaprijed određene strukture. Ovakav naizgled kaotičan trening ima prednosti jer je sličan situacijama u utrci, gdje dolazi do čestih i iznenadnih promjena ritma. Primjer takvog treninga je podizanje brzine kad biciklist ugleda automobil neke određene boje.


4. Intervali

Vrsta treninga za kojega je karakteristično izmjenjivanje teških (anaerobnih) dionica ili blizu anaerobnog praga s lakšim dionicama u kojima ne dolazi do potpunog oporavka. Ovim tipom treninga biciklist lakše podnosi intenzitet i razinu opterećenja kombinacijom opterećenja i odmora različitih trajanja.

5. Kružni trening

Karakteristični je brzo izmjenjivanje vježbi koje se većinom izvode u teretani, a prekidi između vježbi su vrlo kratki ili ih uopće nema. Krajnji rezultat takvih vježbi je vrlo efikasno podizanje laktatnog praga u kombinaciji vježbi snage i visokointenzivnog aerobnog treninga. Primjer takvog treninga je kombinacija trenažera i trbušnjaka.

6. Kros trening

Koristi se kao trening opće fizičke pripremljenosti s ciljem psihološkog osvježenja. U biciklizmu se takav trening prakticira isključivo izvan sezone, tj. u baznom pripremnom treningu. Naročito su korisni sportovi kod kojih se aktiviraju iste mišićne skupine kao u biciklizmu a to su klizanje, rolanje, skijaško trčanje i trčanje na uzbrdicama.


7. Skokovi

Kratka i snažna ubrzanja na biciklu. Prakticiraju se u cestovnom biciklizmu i od ključne su važnosti jer njima započinje sprint ili pokušaj bijega od drugih vozača. Preporuka je uključiti ih u jedan do dva treninga tjedno.


8. Tempo

Tip vožnje koju karakteriziraju veća brzina i okretaji. Intenzitet je na razini oko 80% pulsa.


9. Laktatni prag

Naši mišići prilikom rada, kroz niz metaboličkih procesa, proizvode energiju, koristeći pritom ugljikohidrate, masti i proteine. Proces proizvodnje energije može se odvijati uz (aerobno) ili bez (anaerobno) prisustva kisika. Tijekom lagane vožnje događa se aeroban proces stvaranja mišićne energije, a kao gorivo se troše masti i manjim dijelom ugljikohidrati. Tijekom anaerobnog napora, prilikom velikih brzina, kao gorivo se koriste isključivo ugljikohidrati. Nusprodukt takvog metabolizma mliječna kiselina, koja se pojačano nakuplja u mišićima i uzrokuje umor i bolove. Kad mliječna kiselina dođe u krv, stvaraju se laktati i oni se akumuliraju u krvi.

Razina napora na kojoj metabolizam prestaje biti aeroban i postaje anaeroban zove se laktatni prag. Treningom je cilj povećati snagu na laktatnom pragu, te se tako stvaraju rezerve koje su prijeko potrebne na utrkama. Porastom razine laktatnog praga raste i opterećenje koje biciklist može podnijeti kroz određeno vrijeme. Treninzi su vrlo teški i ne bi se smjeli prakticirati češće od dvaput tjedno.


Osnovne natjecateljske sposobnosti

Izdržljivost je sposobnostodržavanja napora unatočpojavi umora. Baza izdržljivosti gradi se u zimskim mjesecima, tj. izvan sezone obično kroz neki drugi aerobni sport, poput skijanja ili trčanja. Kasnije tijekom zime trening je specifičniji i traje najmanje dva sata. Izdržljivost je element koji je za početnike ključ napretka i služi kao baza za razvoj ostalih sposobnosti.

Snaga je sposobnost svladavanja otpora. Nastaje kao produkt djelovanja brzine i sile, a mjeri se u vatima (W). U biciklističkom treningu snagu gradimo vožnjom na brdu, kao i vožnjama „vjetar u prsa“. Za razvoj snage neophodne su vježbe u teretani, koje je idealno odraditi na početku sezone. Tako se gradi utreniranost za borbu s teškim naporima. U poodmaklim dijelu sezone, snaga se razvija na brdskim treninzima. Najbolji je i najtočniji pokazatelj kojim intenzitetom treniramo. Ključna je za bijeg kao i za održanje u grupi prilikom utrke.

Brzina je sposobnost ubrzanja i održavanja vrlo visoke razine okretanja pedala (kadence). Zanimljivo je spomenuti da je sposobnost kod razvoja brzine u biciklista dobrim dijelom nasljedna. Iako je naslijeđe od velike važnosti za napredak u treningu, manje talentiran biciklist svoje eventualne slabe točke može riješiti kompenzacijom na način da usmjeri svoj trening na neke druge vještine značajne u vožnji. Kojom brzinom vozimo direktno utječe na razvoj mišićnih elemenata, kao što su brza i spora mišićna vlakna. Što je veći postotak brzih mišićnih vlakana, veća je i sposobnost usavršavanja brzine. Imaju malu izdržljivost, no omogućavaju postizanje velikih brzina u kratkom periodu, što je važno npr. na utrkama.

Vrste treninga koje se koriste za vježbanje brzine su kronometar i sprintovi. Način treninga je vrlo sličan intervalnom, no, osim što su dionice intenzivnije i kraće, bazira se i na većem broju okretanja pedala. Prednosti rada na brzini su poboljšanje tehnike i sigurnosti u vožnji pri većim brzinama.


Tri najčešća načina treninga

Utrkivanjem do kondicije je najčešći način treniranjavrlo je jednostavan u praksi, a izvodi se u samo dva koraka. Prvi je izgradnja velike aerobne baze laganim pedaliranjem i dugim vožnjama. Doziranje udaljenosti je individualno. Drugi korak je samo utrkivanje. Ipak, ovakav oblik treninga nema planiran odmor, stoga je važno pripaziti da ne dođe do pretreniranosti.

Uvijek u formi je način treninga na koji se kroz čitavu godinu vozači održavaju na vrlo visokoj razini utreniranosti. Prednosti su same po sebi očite, no valja biti oprezan, jer se često puta u takvoj dugotrajnoj vožnji i kontinuiranom održavanju forme događa monotonija, stoga su pad motivacije i istrošenost gotovo neizbježni. Potrebno je istaknuti i da, nakon 12 tjedana treniranja na isti način usporava ili potpuno prestaje napredovanje. Forma nikad ne stoji na mjestu, dakle ako ne napredujemo kroz trening, onda nazadujemo.

Periodizacija je vjerojatno najbolji način treniranja. Ideja je dovesti se u idealnu formu upravo u vrijeme važnih događaja, a istovremeno pažljivim planiranjem spriječiti pretreniranost i istrošenost. To je težak zadatak koji zahtjeva dugoročno planiranje. Sastoji se od perioda pripreme, koji je svojevrsni uvod u ostale periode treninga. Slijedi bazni period u kojemu je svrha poboljšati osnovne sposobnosti (izdržljivost, snagu, brzinu). Period izgradnje koristi kombinaciju treninga brzinske izdržljivosti, treninga snage i povećavanja intenziteta. Period vrhunca usmjeren je na poboljšanje natjecateljske forme smanjenjem obujma i povećanjem odmora, no intenzitet ostaje na istoj razini. Period utrka odražava sve ono što ste dotad postigli svojim napornim radom i trudom. Ovaj period služi kao odličan način za usavršavanje svojih jakih strana i dovođenje istih do savršenstva. Prijelazni period služi za odmor i oporavak i idealno je vrijeme za punjenje baterija prije novih napora sezone koja je pred vama.

 

Autor: 3sporta / Dina Tuzlić